Peticija protiv zabrane aktivnosti na Bleiburgu! NO restrictions on the Bleiburg field! Oposicion a la injusta, frivola resolucion en Austria!
969 Comments
L
Ljiljanka Kordić
6 years ago
Moj ujak kao momčić siromašni i gladni čuvao je svinje kod nekih ljudi i ubijen je na Blajburgu ni kriv ni dužan. Nikada nismo saznali više o njemu ništa.
A
Anonymous
6 years ago
Never forget those who gave their lives for Croatia.
D
Damir Jurman Kovačić
6 years ago
Protivim se zabrani komemoracije žrtava Križnog puta na Blajburškom polju,
D
Dragan Vidović
6 years ago
Nitko ne može zabraniti misu na Bleiburškom polju jer je to privatni posjed počasnog Bleiburškog voda.. Ima li veće svetinje nego moliti za nevine žrtve..
D
Darko Tomica
6 years ago
Povijest ne mogu promijeniti ni zeleni ni liberali ni NEOS. Hrvati će uvijek znati i uvijek dolaziti na Bleiburg, to se ne može promijeniti. Bogi Hrvati!
K
karlo brguljan
6 years ago
komemoriranje žrtava je humanistička kategorija, bez takvih vrlina čovječanstvo gubi svoju srž
S
Stjepan Biondić
6 years ago
Podržavam iako mislim da bi prvenstveno vječni Spomen hrvatskim žrtvama trebalo postaviti u Jasenovcu i svake godine oorgannizirati Spomenhod za sjećanje na njih
R
Ruza Stanic
6 years ago
L
Luka Nikic Shaolin
6 years ago
Molim dragog Boga, da Austrijanci koji su u povijesti uvijek bili na strani Hrvata, shvate da mi samo odajemo molitvom i svojom nazočnošću počast za one koji su stradali. Ja sam hodočastio 25 godina, a onda su se pojavili šatori s pićem i hranom koje nikada nisam odobravao i takodjer provokatori iz Hrvatske koji su instalirani od strane partizana i Hrvatskih komunista. Mi smo Hrvati i katolici kao što su i Austrijanci.
A
Anda Luburic
6 years ago
Moj Hrvatski narod zaslusuje upaliti svijecu na Blejburskom polju. Moj pobijeni narod zasluzuje da mu se sv misa rekne na toj krvavoj dolini suza. Moj Hrvatski narod treba imati pravo kazivati cijelom svijetu kako je strada jedan narod zbog Komunisticke ideologije. Zato vas molimo nemojte nam uskratiti taj jedan dan u godini gdje mozemo otvoriti svoje srce i pustiti suzu uz plamen svijece. A. Luburic
A
Alfred Obranić
6 years ago
U počast nevinim žrtvama, te za povijesnu istinu!
K
Konrad Puškarić
6 years ago
Protiv zabrane Bldiburške komemoracije
P
Pero Kožul
6 years ago
"Od Širokog do Bleiburga i nazad“, hrvatski vojnik, mladi ustaša Bože Bubalo – Boje, rođen 1926, danas još uvijek vitalni starac od 95 godina, koji je prepješačio Križni put od Bleiburga do Skopja, priča:
'Ugledam Slavkana Ćužića kraj ceste 'di leži i kažem mu: Slavkane moj, kola iđu sa zada, 'ko u nji' sjedne , kuće više neće vidi't. Stisni se ustaj i 'ajmo'. – Ne mogu ja dalje, Boje, ne mogu i gotovo'. , reče on. Do malo i Ivan Koljić poče teturati i kaže: 'Boje, ja ne mogu dalje'. Nastavlja Boje – 'Pošto sam ja u ustašam bio ku'var, a svakako i od kuće otiša' jak 'ko bik, malo sam im pomaga' da se oslone na me' i sosve ne zaostanu. Čim bi našli malo vode oni bi se povratili i mogli bi 'odat jedan dušek.'
Dragi prijatelji, ovakvih i sličnih priča ima bezbroj. Tko nije imao sreće ili Bojinih ramena, završio je na kolima i skončao u šumi. Ivan Koljić r. 1927. godine, s 37 kg i preboljenim tifusom dolazi kući, rađa potomstvo, zabrinuto od djece skriva tajne svoje ratne kalvarije, umire 1996. god. Da nije Boga, jedinog gospodara života i smrti, i mog prvog susjeda Boje, ja ovo ne bih saznao. Ne bi danas bilo sin tog istog Ivana i svjedočio istinu o tim teškim vremenima. Ja se ne bi rodio, a kosti moga oca bile bi negdje u Podravini, sa onima što su ih zbog iscrpljenosti iza kolone nabacili na kola, odvezli i ubili u šumi.
Moramo biti uporni i ne zaboraviti one koje su pobili i pobacali u jame i rovove, od Bleiburga i križnim putevima sve do Gevgelije.
I
Ivan Sesar
6 years ago
Audentes fortuna iuvat!
M
Miljenko Bađun
6 years ago
Mi, potomci žrtava poslijeratnog stradanja imamo pravo na komemoraciju tamo gdje je ta strahota započeta.
Moj ujak kao momčić siromašni i gladni čuvao je svinje kod nekih ljudi i ubijen je na Blajburgu ni kriv ni dužan. Nikada nismo saznali više o njemu ništa.
Never forget those who gave their lives for Croatia.
Protivim se zabrani komemoracije žrtava Križnog puta na Blajburškom polju,
Nitko ne može zabraniti misu na Bleiburškom polju jer je to privatni posjed počasnog Bleiburškog voda.. Ima li veće svetinje nego moliti za nevine žrtve..
Povijest ne mogu promijeniti ni zeleni ni liberali ni NEOS. Hrvati će uvijek znati i uvijek dolaziti na Bleiburg, to se ne može promijeniti. Bogi Hrvati!
komemoriranje žrtava je humanistička kategorija, bez takvih vrlina čovječanstvo gubi svoju srž
Podržavam iako mislim da bi prvenstveno vječni Spomen hrvatskim žrtvama trebalo postaviti u Jasenovcu i svake godine oorgannizirati Spomenhod za sjećanje na njih
Molim dragog Boga, da Austrijanci koji su u povijesti uvijek bili na strani Hrvata, shvate da mi samo odajemo molitvom i svojom nazočnošću počast za one koji su stradali. Ja sam hodočastio 25 godina, a onda su se pojavili šatori s pićem i hranom koje nikada nisam odobravao i takodjer provokatori iz Hrvatske koji su instalirani od strane partizana i Hrvatskih komunista. Mi smo Hrvati i katolici kao što su i Austrijanci.
Moj Hrvatski narod zaslusuje upaliti svijecu na Blejburskom polju. Moj pobijeni narod zasluzuje da mu se sv misa rekne na toj krvavoj dolini suza. Moj Hrvatski narod treba imati pravo kazivati cijelom svijetu kako je strada jedan narod zbog Komunisticke ideologije. Zato vas molimo nemojte nam uskratiti taj jedan dan u godini gdje mozemo otvoriti svoje srce i pustiti suzu uz plamen svijece. A. Luburic
U počast nevinim žrtvama, te za povijesnu istinu!
Protiv zabrane Bldiburške komemoracije
"Od Širokog do Bleiburga i nazad“, hrvatski vojnik, mladi ustaša Bože Bubalo – Boje, rođen 1926, danas još uvijek vitalni starac od 95 godina, koji je prepješačio Križni put od Bleiburga do Skopja, priča: 'Ugledam Slavkana Ćužića kraj ceste 'di leži i kažem mu: Slavkane moj, kola iđu sa zada, 'ko u nji' sjedne , kuće više neće vidi't. Stisni se ustaj i 'ajmo'. – Ne mogu ja dalje, Boje, ne mogu i gotovo'. , reče on. Do malo i Ivan Koljić poče teturati i kaže: 'Boje, ja ne mogu dalje'. Nastavlja Boje – 'Pošto sam ja u ustašam bio ku'var, a svakako i od kuće otiša' jak 'ko bik, malo sam im pomaga' da se oslone na me' i sosve ne zaostanu. Čim bi našli malo vode oni bi se povratili i mogli bi 'odat jedan dušek.' Dragi prijatelji, ovakvih i sličnih priča ima bezbroj. Tko nije imao sreće ili Bojinih ramena, završio je na kolima i skončao u šumi. Ivan Koljić r. 1927. godine, s 37 kg i preboljenim tifusom dolazi kući, rađa potomstvo, zabrinuto od djece skriva tajne svoje ratne kalvarije, umire 1996. god. Da nije Boga, jedinog gospodara života i smrti, i mog prvog susjeda Boje, ja ovo ne bih saznao. Ne bi danas bilo sin tog istog Ivana i svjedočio istinu o tim teškim vremenima. Ja se ne bi rodio, a kosti moga oca bile bi negdje u Podravini, sa onima što su ih zbog iscrpljenosti iza kolone nabacili na kola, odvezli i ubili u šumi. Moramo biti uporni i ne zaboraviti one koje su pobili i pobacali u jame i rovove, od Bleiburga i križnim putevima sve do Gevgelije.
Audentes fortuna iuvat!
Mi, potomci žrtava poslijeratnog stradanja imamo pravo na komemoraciju tamo gdje je ta strahota započeta.
BLEIBURG JE HRVATSKA SVETINJA
http://mewkid.net/when-is-xicix/ - 18 Amoxicillin 500mg oku.snsa.ipetitions.com.yyb.ix http://mewkid.net/when-is-xicix/
http://mewkid.net/when-is-xicix/ - Amoxicillin Amoxicillin 500 Mg abt.kssy.ipetitions.com.ecf.ms http://mewkid.net/when-is-xicix/
Adolf Hitler nije bio Hrvat, nego Austrijanac! Adolf Hitler war kein Kroate, sondern ein Österreicher!
Komemoracija za nevine žrtve mora biti .