Poštovani! Svjedoci smo sumraka i polagane propasti hrvatskoga nogometa. Počevši od domaće nam lige, koja već godinama pleše na rubu regularnosti, da bi se ovih dana priča zaokružila totalnom rasprodajom ugleda jedine preostale svjetle točke u hrvatskome nogometu - reprezentacije. Naravno, pričamo o pozivu nogometašu GNK Dinama Sammiru u izabranu vrstu. Prvo treba svakako napomenuti da ova priča nema nikakve veze sa rasizmom, niti sa činjenicom da je prije spomenuti Sammir Brazilac. Dapače, drugi Brazilac u našoj reprezentaciji, Eduardo, uživa status polubožanstva u javnosti. Nadalje, svjesni smo činjenice da će sljedećih dana razno-razni uhljebi, apologeti mafije koja vlada nogometom, i provokatori krenuti spinovima i relativiziranjem cijele situacije. Stoga, potrebno je u nekoliko kratkih crtica argumentirati iz kojega se razloga velik broj ljubitelja nogometa u Hrvatskoj protivi pozivu Sammira u reprezentaciju. Kao prvi razlog će svatko navesti upitnu kvalitetu toga veznjaka. Radi se o igraču koji ima 25 godina, a za kojega se često kaže da je "vječni" talent. Iako mu se tepa da je najbolji igrač nikad jadnijeg HNL-a, taj igrač već šest godina čami u Dinamu, za koji znamo da prodaje sve što se prodati može, a u kojem glavnu riječ vodi "najbolji menadžer u regiji". Taj veliki potencijal, nažalost, još nije uspio skupiti nekoliko odličnih utakmica u kontinuitetu, niti privući konkretnu ponudu stranoga kluba. Kao drugo, radi se o igraču upitnih radnih i životnih navika. Nitko nije pretjerano zamjerio Vidi njegovo otvaranje pive (osim Zdravka Mamića). Bjegove Srne i ostalih igrača iz kampa na narodnu muziku smo već zaboravili. Ali, mi ovdje pričamo o igraču koji redovito, svakih nekoliko mjeseci, napravi eksces, i koji ničime ne pokazuje da će to u skoroj budućnosti promjeniti. Prilika je, hvala Bogu, imao već mnogo. Triježnjenje u policijskoj postaji mu nisu strana pojava, a niti vožnja u pijanome stanju. Dakako, svakome se desi greška, ali ovdje pričamo o nogometašu koji se ipak mora pridržavati nekih pravila. Neki će Sammirov poziv opravdavati i relativizirati pozivima igrača poput Maloče, Vukušića, Kovačića, Radoševića i ostalih mladih igrača i vrhunskih talenata. No, s jedne strane imamo vrhunske mlade potencijale koji su već standardni u svojim klubovima, te koji sa tek dvadesetak godina bude zanimanje stranih klubova, dok s druge strane imamo igrača od dvadeset i pet godina, upitne kvalitete i navika. Isto tako, biti će i pokušaja relativizacije raznim primjerima poluigrača koji su isto na sumnjive načine dolazili do reprezentacije. Takvima možemo odgovoriti samo jedno - ako nas se, da budem fin, već godinama siluje, zar moramo to silovanje trpiti do kraja života? Jedna je kap morala preliti čašu, a to je nažalost za većinu nas ova. Za kraj, Sammiru svo dobro želim(o) u životu i karijeri. Ali, on nažalost u ovome trenutku ne zaslužuje nositi dres hrvatske reprezentacije, te će se nažalost na njegovim leđima, zbog razno-raznih mafijaških igra i igrica između gospode Mamića, Štimca, Šukera i ostalih (koji su si ne tako davno prijetili, nazivali se pogrdnim imenima i sl.), lomiti koplja. U nadi da će ova peticija pronaći put do medija i nadležnih institucija, da će potaknuti na razmišljanje neodlučne, da će potaknuti igrače hrvatske reprezentacije, koje se isto tako ovim igrokazom vrijeđa, na reakciju, molim Vas da ju potpišete i kažete dosta! S poštovanjem.